Intervju sa Marinkom Marošević

Za "Living History" ovog mjeseca izdvajamo razgovor sa gospođom Marinkom Marošević.

Prije svega zahvaljujemo se na Vašem dolasku i što ćete govoriti za naš novi bilten. Za početak možete li nam reći nešto više o sebi?
Hvala Vama ste izdvojili to vrijeme za mene, odnosno moju udrugu „Izvorno Vareško“. Zovem se Marinka Marošević i rodom sam iz Tuzle. Po zanimanju sam hemijski tehničar. Radila sam prije rata u Energoinvestu u Sarajevu. Za vrijeme rata sam došla u Vareš i tu i danas živim. Radila do 2005. godine i od tada počinje moj rad sa Udrugom. 

Koje su glavne aktivnosti kojima se Vaše udruženje bavi?
Kada je Udruga osnovana, ona je osnovana sa ciljem očuvanja kulturne baštine iz domena umjetnosti, obrta i kućne radinosti. Što mi pokušavamo svih ovih godina jeste da zadržimo to. Puno pažnje se posvećuje tim starinskim zanatima kao što je vez, tkanje, šaranje jaja voskom i sl. Što se tiče prodajnog karaktera, mi svake godine učestvujemo na diplomatskom bazaru. To traje od 2008. godine. Naša udruga od toliko izlagača ima takve pohvale da imamo jako lijep štand jer vareška žena je specifična u svom radu, sve mora biti uštirkano i dotjerano jer neće proći ako to nije tako doneseno u to stanje.  

Koliko Vaše udruženje broji žena?
Naš broj žena se smanjio u odnosu na početak, a sada nas je negdje oko 20 i uglavnom su to nezaposlene žene. Nažalost, mladih nema nikako. Ja pokušavam da mlade uključim. Njima je interesantno kad dođu vide kako se to sve radi, sve im je divno i zanimljivo, ali da se neko uključi, još uvijek pokušavamo na neki način da se to pokrene.

Da li nudite ako dođe neko ko je zainteresovan, da bude dio udruženja i da radi sa vama i ako ne zna da veze ili crta, da li nudite neku vrstu edukacije?
Svakako. Normalno je to da svi pomažu jedni drugima. Čak i mi znamo, bez obzira koliko smo zajedno da napravimo radionice. Ako imamo projekat, mi radimo zajedno u prostoru. A i mladima koji dolaze mi uvijek stojimo na raspolaganju. 

Kada ste spomenuli prodaju vaših rukotvorina, odakle dolaze vaši kupci i šta je to što se nekako najviše kupuje?
Ne mogu ja to baš striktno reći da je to vareški čovjek, vareška žena. Uglavnom se to dešava u ljetnom periodu jer je tada veća frekvencija ljudi u gradu koji dolaze u naše prostore i znaju za nas dugi niz godina i nema nešto specifičan proizvod da možemo reći da će se to prodavati ili da ćemo to nešto nekome pokloniti. Sve ima svog kupca. Također imamo i starinsku sobu koju smo uspjeli zadržati i sačuvati sve starine vareškog kraja. Dolaze nam ljudi i poklanjaju starine jer ih više ne mogu držati u svojoj kući. 

Kažete da ste dugo u Varešu. Možete li napraviti poređenje života prije i danas u Varešu?
Ja sam od 1986. godine počela da dolazim u Vareš i sjećam se da je to bio gradić koji je bio pun. Vrlo rijetko sam dolazila, ali kad dođem, uvijek sam voljela proći kroz grad i uvijek se nešto dešavalo. Ostajala sam bez teksta kako se to živi ovdje i kako je sve bilo. Vareš poslije rata je neuporediv. Velika razlika. Veliki pomak. Ipak 20, 30 godina je prošlo, ali mislim da će 2023.  godina donijeti mnogo više. 

Da li ste upoznati sa projektom rudarenja koje se radi na lokalitetu Rupice i Veovača? Šta mislite kakav će i da li će biti uticaja otvorenjem rudnika na život u Varešu?
Kada su počela vaša prva istraživanja, uvijek sam imala pozitivno mišljenje. Taj projekat otvara veću mogućnost za Vareš. Vaša kompanija koja je krenula sa tako jakim projektom, a ostvaruje se, evo ova godina i sljedeća godina je vaša, gdje se pokreće rudnik u Varešu, što će ostaviti velike mogućnosti za vas mlade, što će svako naći svoje mjesto. Dali ste mogućnost da se ta djeca školuju. Zaštita okoliša, što se mnogo posvećuje pažnja tome. Uglavnom ja imam sve pohvale na sve što se radi. Jednostavno sam ostala bez riječi što mi je mnogo drago.

Što mislite kakva će biti budućnost u Varešu nakon otvaranja rudnika?
Ja mislim da sada čovjek primijeti da ima više ljudi. Primijeti se da se to nešto dešava. A mogu zamisliti sljedeću godinu. Mislim da se Vareš neće moći prepoznati u svemu, kako će to izgledati, koliko će puno biti. Ako dođe jedna porodica, doći će i druga. Samim otvaranjem poliklinike koja je otvorena zahvaljujući Eastern Mining-u vide se promjene na bolje.

Da li će otvaranje rudnika direktno uticati na ono što vi radite u Udruzi?
Moja udruga, znači Izvorno Vareško i ja se nadamo da će pronaći svoje adekvatno mjesto u Eastern Mining-u. Mi imamo želju da imamo dobar odnos sa firmom i rudnikom. Također imamo želju da sarađujemo i ponudimo sve što god možemo. Imamo želju da uradimo što firma želi u svojoj ponudi za svoje goste. 

Za kraj našeg razgovora, da li imate neku poruku za mlade sa nekog svog stanovišta, što bi ste poručili mladima našeg grada?
Moja poruka za mlade je da rade, da uče i da jednostavno nađu sebe u Varešu. Da ne odlaze, jer i ovdje možete živjeti kao što žive i drugi i da se malo posvete tradiciji. I da sa tim svojim učenjem krenemo u nešto novije. Zadržimo to staro koje je prepoznatljivo za Vareš i dajemo to nešto još neki noviji dizajn pa da to bude zajedno. 

Hvala Vam puno na izdvojenom vremenu.