INTERVJU SA MLADENOM GAVRANOM

Razgovarali smo sa Mladenom Gavranom, koji je u Rudniku Energoinvesta radio tokom tokom 80.-ih

Želim da Vam se zahvalim na Vašem izdvojenom vremenu i tome što ćete govoriti za naš Eastern Mining bilten o svom iskustvu i zaposlenju, a koji je u sklopu projekta “Living history project”. Za početak recite nam nešto više o sebi?

Ja sam Mladen Gavran, u periodu od 1985. godine bio sam uposlen na poziciji flotera u Energoinvestovom Rudniku olova, cinka i barita, sve do prestanka njegovog rada početkom 90.-ih.

Šta je bio Vaš prvi posao?

Moje prvo radno ikustvo se veže upravo za Energoinvest i već spomenuti Rudnik olova, cinka i barita u kojemu sam radio na radnom mjestu flotera. Uloga flotera je tada inače predstavljala važnu funkciju u procesu oplemenjivanja mineralnih sirovina i ujedno sa sobom nosila veliku odgovornost za uspješan razvoj posla.

Koliko je ljudi bilo zaposleno u sektoru u kojem ste Vi bili zaposleni?

Moj sektor se sastojao od četiri flotacije, dok sam ja radio u kolektivnoj, u kojoj se odvajao kolektivni koncentrat tj. olovo i cink od barita. Nas četvoro je radilo u smjeni, a raspoređivali smo se po obimu i prirodi posla. Mislim da je ukupan broj osoba koje su radile na procesu flotacije iznosio oko 200, dok je u cjelokupnom Rudniku bilo zaposleno oko 400 radnika.

Već ste spomenuli da je u Rudniku tada radilo oko 400 osoba, da li je neko od članova Vaše porodice ili rodbine radio u rudniku?

Glavni inženjer u Rudniku, a poslije i šef flotacije je bio moj tata, koji je inače studije završio u Beogradu. Bio je zadužen na poslovima pripreme mineralnih sirovina. Imao sam sreću da smo u isto vrijeme radili skupa, stoga sam imao priliku da dosta naučim od njega o poslu za koji sam bio zadužen. Vjerujte da iako vam je tata šef na poslu koji obavljate, za svaku vašu neodgovornost se ipak ne ustručava odbiti vam dnevnicu od plate, naročito pri izostancima na posao, koji su mi se ponekad znali potkrasti. Naš izgovor je tada bio da smo ipak mladi, željni života, te da je normalno da ponekad ne dolazimo redovno na posao.

U vremenu kada ste Vi radili u Rudniku olova, cinka i barita da li je bilo zaposlenih žena?

Naravno da je bilo zaposlenih žena, koje su bile itekako zastupljene u firmi, naročito u direkciji, proizvodnji, laboratoriji, komercijali i građevinskom odjelu.

Šta Vam se najviše sviđalo u Vašem poslu zbog čega ste voljeli da radite?

Prije svega moram istaći da sam svoj posao počeo raditi silom prilika nakon što sam izgubio godinu na fakultetu, to me primoralo da potražim posao. U to vrijeme apetit za radnom snagom u Odjelu proizvodnje Rudnika olova, cinka i barita je rastao, što je predstavljalo odličnu priliku za mene koju sam na kraju i dobio. Međutim, moja radna sredina se sastojala od mladih ljudi, vrhunske raje uz koju čovjek na kraju zavoli svoj posao i sa radošću ga svakodnevno obavlja. Posao koji sam obavljao mi je bio vrlo interesantan, zahtijevao je kontinuirani rad, kreativnost, prilagođavanje i učenje, jer flotacija predstavlja jedan živi organizam. Žao mi je bilo što je Rudnik prestao sa radom u momentu kada smo svi dobili osjećaj da smo se uhodali i naučili posao na pravi način.

Kada pogledate na život nekad i sad, na području općine Vareš, možete li napraviti poređenje?

Ilustraciju tadašnjeg vremena u odnosu na ovu danas Vam najbolje mogu prikazati na primjeru vareške autobuske stanice u centru grada. U prijašnje vrijem autobuska stanica je ujutro bila krcata ljudi koji polaze na rad u prvu smjenu, dok to danas ne možemo zamisliti. Živjelo je tada u Varešu puno više ljudi, većina ih je bila zaposlena, stoga je Vareš stojao vrlo dobro finansijski iz razloga što se sav novac trošio ovdje.

Kako je Vareš izgledao na vrhuncu svoje moći u doba kada je radio Rudnik olova, cinka i barita?

U gradu se tada desila tzv. lančana reakcija, što podrazumijeva rast firmi, uslužnih djelatnosti i zaposlenih, što se nadovezivalo na samu ekonomiju grada, gdje jedno na kraju vuče drugo.

Kada su Rudnik i Željezara radili, je li se polagalo dovoljno računa o zaštiti okoliša i poštivanju tadašnjih zakona te oblasti?

Smatram da to tada i nije bilo baš idealno, te da se nije polagalo dovoljno računa o zaštiti okoliša, dok su se na drugoj strani tadašnji zakoni iz te oblasti poštivali. Na primjer naša rijeka Stavnja, koja protiče kroz Vareš je u to vrijeme bila jako zamućena.

Imate li neku poruku za mlade ljude koji tek počinju graditi svoje karijere?

Pa mišljenja sam da ako aktivnosti krenu, naročito što se tiče kompanije iz koje vi dolazite da imaju nadu da ovdje traže zaposlenje i da imajući to u vidu toplo preporučujem da trebaju ostati kod kuće. Mislim da se ljudi iz Vareša ponovo mogu ostvariti na polju rudarstva uz datu priliku, koju trenutno predstavlja Vaša kompanija.

Hvala Vam na Vašem izdvojenom vremenu uz nadu da će se ova saradnja i dalje nastaviti i unaprijeđivati?

Hvala i Vama što ste mene izabrali za intervju. Čast mi je bila da sa nekim podijelim priču o tadašnjem vremenu i kako je to sve skupa izgledalo.