Intervju sa Rozalijom Mutić

O tradiciji i njenom očuvanju smo razgovarali sa Rozalijom Mutić, vlasnicom etno sobe na Pogari.

Hvala Vam što ste pristali na intervju u sklopu projekta “Living history project” kompanije Eastern Mining. Za početak nam recite nešto više o sebi?

Moje ime je Rozalija Mutić, imam 67 godina. Rođena sam na Pogari i cijeli život živim tu. Završila sam kurs šivanja i krojenja i bavim se ručnim radom i izradom rukotvorina, odnosno, heklanjem, vezom, pletenjem, tkanjem, šivanjem, krojenjem. Sve što se može rukama uraditi, ja radim.    

Koliko dugo se bavite rukotvorinama? Od koga ste naučili?

To sve pripada našoj tradiciji kojom su se bavila naše bake, majke, tako da sam ja kao dijete zavoljela rukotvorine, ali većinu radnji sam sama naučila raditi. Obzirom da sam šila često, poslije rata sam dobila ideju da napravim sve ovo. U tim radovima sam pronalazila mir i utjehu.  

Kako ste dobili ideju za etno sobu? Od kada postoji?

Ja sam bila članica Foruma žena Pogar gdje smo u Domu kulture imale etno sobu. Međutim, prije 10 godina sam ja napustila Forum i započela raditi na svojoj etno sobi.

Gdje nalazite inspiraciju za svoje radove? Šta vas najviše inspiriše?

U svemu što vidim pronalazim inspiraciju. Odnedavno sam počela praviti cvijeće od papira i najlonskih vrećica. Inspiracija je svugdje oko mene.  

Da li prodajete svoje radove?

Ne prodajem ništa iz ove sobe, nego za prodaju pravim nove stvari po želji kupca.

Jeste li upoznati sa Projektom rudarenja na lokalitetima Veovača i Rupice?

Da, redovno pratim i čitam vijesti o Projektu.

Po Vašem mišljenju, kakav će uticaj imati Projekat imati na život ovog područja?

Ja se iskreno nadam boljem životu. Na osnovu svega što sam vidjela i čitala, mislim da će biti puno bolje nego sada.

Šta mislite da će najviše uznapredovati kada se rudnik otvori?

Voljela bih da se smanji odlazak mladih ljudi iz ove općine pa nadam se da će ta omladina imati posao i bolji život s otvaranjem rudnika.

Smatrate li da će Vareš doživjeti svoj ponovni procvat?

Tome se radujem i voljela bih da se to desi.  

Imate li neku poruku o očuvanju tradicije za kraj?

Tradicija ima veliki značaj za mene, ali mislim da se ne čuva u velikoj mjeri. Mladim ljudima bih poručila da se počnu interesovati za tradiciju svog naroda, da nauče kako da se počnu baviti izradom rukotvorina i naravno da je čuvaju od nestajanja.