INTERVJU SA STJEPANOM ŠIMIĆEM

Želim da Vam se zahvalim na Vašem izdvojenom vremenu i tome što ćete govoriti za četvrto izdanje našeg Eastern Mining biltena o svom iskustvu i zaposlenju, a koji je u sklopu projekta “Living history project”. Za početak recite nam nešto više o sebi?

Ja sam Stjepan Šimić – Pepi, rođen u Varešu 1967. godine. Trenutno na radim na poziciji projekt menadžera u Centru za kulturu Vareš i organizator sam Likovne kolonije u Borovici.

Šta je bio Vaš prvi posao?

Moje prvo zaposlenje je bilo u oblasti rudarstva. Naime, nakon završene Srednje rudarske škole u Varešu stekao sam zvanje rudarski tehničar i prijavio sam se na konkurs za rad u rudniku olova, cinka i barita Energoinvest. Nakon tri mjeseca probnog rada na različitim pozicijama, dobio sam posao na švedskom stroju Karijer gdje sam radio rentgensko snimanje uzoraka, obradu podataka i hemijsku analizu iz procesa proizvodnje na flotaciji. U Energoinvestu sam radio dvije i po godine, odnosno do prestanka rada firme.

Koliko je ljudi bilo zaposleno u sektoru u kojem ste Vi bili zaposleni?

Nas je bilo petero, a pored toga u naš sektor su dolazili drugi uposlenici koji su uzimali uzorke za obrađivanje u laboratoriji. Nije nas bilo mnogo, ali imali smo jako lijepo okruženje i saradnju sa svim uposlenicima – bili smo pravi tim.

Dali je neko od članova Vaše porodice ili rodbine radio u rudniku?

Ne, niko od moje porodice nije bio zaposlen u Energoinvestu, ali obzirom da moje porijeklo vodi iz Borovice, ja potičem iz rudarske porodice – moj djed, stric i tata su bili rudari.

U vremenu kada ste Vi radili u Rudniku olova, cinka i barita da li je bilo zaposlenih žena?

Bilo je mnogo zaposlenih žena u rudniku. Obrazovanje je pratilo zanimanja koja žene mogu obavljati, a većina njih je bila oplemenjivač mineralnih sirovina sa završenom školom u Varešu. Pored toga, žene sa završenom gimnazijom ili srednjom ekonomskom školom su radile u uredima. Bilo je tu i rudarskih i hemijskih injženjera, također.  

Šta Vam se najviše sviđalo u Vašem poslu zbog čega ste voljeli da radite?

Raditi u Energoinvestu je bilo interesantno, a ono što mi se najviše sviđalo je ta saradnja sa kolegama i pozitivna energija u firmi. Kada imate tu kombinaciju na poslu, onda ništa nije teško pa čak i kad je bilo financijskih poteškoća, mnogo znači kada imate osobe s a kojima rado izvršavate radne zadatke..

Kada pogledate na život nekad i sad, na području općine Vareš, možete li napraviti poređenje?

Ne mogu trenutno napraviti poređenje, ali sa aktivnostima kompanije Eastern Mining i ponovnog vraćanja rudarstva na ovaj prostor mislim da bi se Vareš mogao vratiti  među prvih pet općina u BiH po stepenu razvoja.

Kako je Vareš izgledao na vrhuncu svoje moći u doba kada je radio rudnik olova, cinka i barita?

Vareš je tada izgledao  neopisivo, rekao bih sjajno. Imali smo jake institucije, zatim rudnik, željezaru, koji su zapošljavali većinu stanovništva i koji su iz svojih prihoda osiguravali čitavoj društvenoj zajednici ono što joj treba. Bili smo napredni i u segmentu kulture, sporta, umjetnosti i u sektoru socijalne zaštite također. Svaku večer su ulice bile pune šetača, objekti puni gostiju, Radnički dom i Partizan su bili mjesta gdje su se okupljali i mladi i stari, tu smo imali smo razne sekcije muzičku, dramsku, likovnu i folklor.

Kada su rudnik i željezara radili, je li se polagalo dovoljno računa o zaštiti okoliša i poštivanju tadašnjih zakona te oblasti?

Nisam upoznat sa tim zakonima, ali gledajući subjektivno, mislim da nije, bilo je bitno proizvoditi i plasirati gdje treba i šta treba. Mi pamtimo jako zagađen  Vareš Majdan zbog Visoke peći, stare tehnologije, snijeg je bio crn u Majdanu od čađi, visoke peći, željeznice i sl. Dešavala su se ona “Jutra u magli” kao iz pjesme Idola, tako da po tim  nekim slikama znamo da nije bila razvijena svijest o ekološkim standardima koji su sigurno postojali, kakvi ja ne znam, ali ono što bih želio istaći jeste da vaša tvrtka i svi ostali koji rade prvo posvete pozornost zaštiti okoliša, zaštiti voda.

Rekli ste da trenutno radite kao projekt menadžer u Centru za kulturu u Varešu te da ste organizator Likovne kolonije u Borovici, možete li nam reći nešto više o tome?

Moj svijet umjetnosti počinje negdje završetkom srednje škole kad sam često crtao i slikao. Bio sam član likovne skecije u Radničkom domu gdje sam se upoznavao sa raznim materijalima. Umjetnost je postala moja ljubav. Dok sam živio u inostranstvu, organizovao sam samostalne i grupne izložbe. Po povratku u Vareš, zaposlio sam se u Centru za kulturu, a projekat Likovna kolonija je počeo i prije kada sam odlučio da želim stvarati u svojoj zemlji i u svom Varešu. Likovna kolkonija je projekat koji je jako dobro primljen i kod struke i kod kolega, i u par godina smo prepoznati kao jedna od vodećih kolonija na ovom području. Prepoznati smo i kao projekat od značaja za

BiH i FBiH jer okupljamo i međunarodne umjetnike tako da su u Borovicu dolazili i gostovali umjetnici iz Austrije, Slovenije, Hrvatske, Bugarske, Ukrajine, Srbije, Makedonije, BiH i uvijek se trudim da  naši ljudi iz Vareša budu uključeni u te akcije. Ove godine nažalost, zbog ovih uslova kakvi jesu nismo mogli nikoga ugostiti.  

Imate li neku poruku za mlade ljude koji tek počinju graditi svoje karijere?

Rudarstvo jeste težak zanat, u Varešu ta škola odavno ne postoji, tako da smatram da da bi se trebala omogućiti neka prekvalifikacija za mlade ljude koja bi mogla biti dio programa centra za kulturu jer bi na taj način mladi imali priliku da ostanu u svom gradu. Svima nam poznat je trend migracija, posebno mladih ljudi, što iz potrebe, što iz avanturističkih poduhvata, a uz stabilnu financijsku situaciju i priliku da rade i da se usavršavaju u svom gradu, neće imati potrebe da odlaze.

Hvala Vam na Vašem izdvojenom vremenu uz nadu da će se ova saradnja i dalje nastaviti i unaprijeđivati?

Hvala Vama. Meni je drago da se ovaj Projekat dešava u našem Varešu te da ćemo i dalje imati dobru i uspješnu saradnju kao i dosada. Iako se od vas mnogo očekuje, mislim da ste čak i u ovoj fazi istraživanja dovoljno dali i imali senzibilteta za društveno odgovorno poslovanje.