Intervju sa Rankom Ravlijom

Pročitajte naš novi intervju sa gospodinom Rankom Ravlijom.

Želim da Vam se zahvalim na Vašem izdvojenom vremenu i tome što ćete govoriti za naš Eastern Mining bilten, a koji je u sklopu projekta „Living History Project“. Za početak recite nam nešto više o sebi?

Zovem se Ranko Ravlija. Otac troje djece i penzioner. Živim sam u Zagarskom potoku, blizu Vareš-Majdana. Tu sam i rođen. Imam 63 godine i na svu sreću još uvijek radim. 

Šta je bio Vaš prvi posao?
Ja sam završio zanat 1976. godine, a tada se to tretiralo kao srednja škola učenika u privredi. Završio sam za mašin-bravara i radio u Željezari 15 godina. Divnih 15 godina. Trenutno što radim naslijedio sam od svog oca. Imao sam priliku da od njega naučim. To je takozvani „umjetnički liv“. Ovim poslom se bavim već 25 godina. U Željezari nije bio problem otkriti sebe i svoj kreativni dio, zato što smo bili okruženi vrsnim majstorima. I meni kao mašin-bravaru u to vrijeme se pružila mogućnost da uz ljude koji su osposobljeni zanatlije, da naučim koliko sam želio i mogao.

Možete li napraviti poređenje života kako je bilo prije, a kako danas u Varešu?
Nostalgičan sam, to se ne može izbjeći. Međutim ima stvari koje me pogađaju kad vidim sadašnje vrijeme i kad ga poredim s prijašnjim. Dio toga ja pridajem činjenici što sam tada bio mlad i mladost sama po sebi ima nekakav kapacitet koji je nadnaravan. Međutim, sad u ovim godinama, kada realno pogledam, zaista je neuporedivo. U moje vrijeme kada sam završio zanat 1976. godine bilo je oko 1350 mladih u srednjim školama u Varešu i može se slobodno reći da je Vareš bio grad mladih. Sada je situacija dosta drugačija i to je najveća razlika.  

Šta vi mislite koliki je značaj za zajednicu da Vaš zanat opstane?
Ovaj posao u današnjem vrmeneu može biti kao dopunska djelatnost. Ja prodajem svoje radove, ali ovdje može samo ljubav prevladati da bi se čovjek time bavio. Bit će velika šteta ukoliko ovaj zanat nestane, ali bojim se da je već kasno.

Imate li nekoga da naslijedi Vaš posao?
Nažalost nema, ali kada bi se pojavio neko zainteresovan da nauči, vrlo rado bih mu volio prenijeti svoje znanje. 
Spomenuli ste da svoje radove prodajete, odakle dolaze Vaši kupci i šta im je najzanimljivije za kupiti?
Malo sam se bavio statistikom i analitikom da vidim gdje ima tih stvari i nema dijela svijeta gdje nema ovih proizvoda što sam radio, pa i najmanjih sitnica. Jedno vrijeme su se najviše prodavali standardni vareški suveniri kao što su ljevar, rudar, kovač. To je bilo vezano za ovo područje. Zatim kalupi u obliku janjadi koje se koriste za pečenje božićnog kolača. To je ono što je obišlo svijet. 

Jeste li upoznati sa projektom rudarenja na području lokaliteta Rupica i Veovače?
Pratim vaš rad i jako mi je drago za sve što radite. To je ono emotivno što mi starija generacija imamo u sebi. Mogućnost pomaka, oživljavanja te industrije koja je nekad postojala u Varešu. Jako sam sretan zbog toga.

Šta mislite, da li će i kakav će uticaj otvaranje rudnika i novi život uticati na Vaš posao?
Pa mislim da da, vjerojatno novi ljudi koji će doći na ove prostore, koji  će se upoznati sa tim i vjerojatno će biti zainteresovanih kojima će se nešto dopasti da kupe. Uglavnom, razvoj bilo čega u Varešu, ja sam na sebi osjetio i meni je to otvaralo neke nove prostore. Ljudi se zainteresuju, dođu iz znatiželje da vide nešto. Ja sam malo samozatajan, nisam se ja eksponirao ni u kakvom pogledu, ali otprilike ljudi znaju za mene. 

Po Vašem mišljenju, kako vidite budućnost nakon otvaranja rudnika u Varešu?
Meni je jako žao da je, za varešku mladost, rudnik malo zakasnio. Da je bar počeo sa radom prije 5 godina jer mislim da je tada u Varešu još bilo mladosti. Još su ljudi imali potrebu i motiv da ostanu u Varešu. A sad su mladi ljudi otišli, ali dolaze drugi mladi ljudi. Nije to ništa sporno, samo je činjenica da li će se oni vezati istinski za Vareš kao što smo mi. Ali u svakom slučaju za grad mislim da se neki efekti već vide. Drugačije se diše.

Smatrate li da će Vareš doživjeti svoj ponovni procvat u budućnosti?
Neće moći i tu nemam nikakvih iluzija jer se ne može zanemariti činjenica da je u Varešu u tom periodu radilo od 8500-9000 ljudi od 21000 stanovnika. Vrlo mali broj ljudi će htjeti započeti novi život u Varešu. Mi kao ljudi se vežemo za svoj prostor, svoj rodni grad, nismo mentalno u tom kapacitetu da sad tako rado dođemo u drugi grad i tu živimo. 

Za kraj našeg razgovora. Imate li neku poruku za mlade ljude?
Volio bih da se val odlazaka koji je bio proteklih godina bar djelomično zaustavi, a  uz vašu pomoć, mislim da bi se to moglo desiti. Vi ste u ovom momentu pokretačka snaga, neko novi koji može donijeti boljitak Varešu. 

Hvala Vam puno na Vašem izdvojenom vremenu.
Hvala i Vama.